Zelenu granu s tugom zuta voca U kakvom starom spljetskom perivoju Sanjarim s mirom dok se dusa noca I vlaga snova hvata dusu moju. Al' ceznja drsce kao ptice golo Ko plava pjesma naglo prekinuta Ko neko blijedo i beznadno kolo Ko bosi prosjak na po pusta puta. Sva ljubav moja usred ceste kisne Moje je srce od sedam komada Pod svakim macem, jedan plam da vrisne Nad mojim dahom mramorna gromada. Tmurne se misli reska svjetla boje Krv u mozdane, mozak van da skoci Nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje Tudjinska zeno, samilosne oci. Sva ljubav moja usred ceste kisne Moje je srce od sedam komada Pod svakim macem, jedan plam da vrisne Nad mojim dahom mramorna gromada.